judaìzam

im. m. G judaìzma 1. rel. religija židovskoga naroda 2. kulturno i društveno naslijeđe židovskoga naroda

jȕg

im. m. G jȕga zem. 1. jedna od četiriju glavnih strana svijeta usmjerena prema južnome nebeskom polu (J) 2. južne zemlje i narodi; ant. sjever

jȕgo

im. s. G jȕga; mn. N jȕga, G jȗ met. vlažan i topao vjetar pretežno jugoistočnoga smjera koji puše na jadranskome primorju s mora na kopno; sin. (široko); ant. bura

jugoìstočnī

prid. G jugoìstočnōg(a); ž. jugoìstočnā, s. jugoìstočnō koji se odnosi na jugoistok [jugoistočna obala]

jugoìstok

im. m. G jugoìstoka zem. sporedna strana svijeta između juga i istoka (JI)

jugozápad

im. m. G jugozápada zem. sporedna strana svijeta između juga i zapada (JZ)

jugozápadnī

prid. G jugozápadnōg(a); ž. jugozápadnā, s. jugozápadnō koji se odnosi na jugozapad [~ pravac]

júha

im. ž. G júhē, DL júhi; mn. N júhe, G júhā tekuće jelo koje se pripravlja kuhanjem mesa, ribe ili povrća uz dodatak začina [goveđa ~; riblja ~; ~ od povrća] ♦ dobiti jezikovu juhu biti ukoren

júnac

im. m. G júnca; mn. N júnci, G jȗnācā mlado muško govedo od oko godine dana

junàčina

im. m. ž. G junàčinē; mn. N junàčine, G junàčīnā uv. iznimno hrabar junak [taj ~; ta ~; te junačine; ti junačine]

junáčiti se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. jùnāčīm se, 3. l. mn. jùnāčē se, imp. junáči se, aor. junáčih se, imperf. jùnāčāh se, prid. r. junáčio se ponašati se poput junaka

jùnāčkī

prid. G jùnāčkōg(a); ž. jùnāčkā, s. jùnāčkō koji se odnosi na junake [junačko djelo]; sin. herojski

jȕnād

zb. im. ž. G jȕnādi mladunčad goveda

jùnāk

im. m. G junáka, V jȕnāče; mn. N junáci, G junákā 1. osoba koja se odlikuje hrabrošću, smjelošću; sin. heroj 2. glavno lice ili jedan od nositelja radnje u književnome, kazališnome ili filmskome djelu [glavni ~ romana] ♦ ~ dana osoba koja je nakratko u središtu pozornosti

junàkinja

im. ž. G junàkinjē; mn. N junàkinje, G junàkīnjā 1. žena koja se odlikuje hrabrošću, smjelošću; sin. heroina 2. glavno žensko lice ili nositeljica radnje u književnome, kazališnome ili filmskome djelu [glavna ~ romana]

junáštvo

im. s. G junáštva; mn. N junáštva, G jùnāštāvā/jùnāštvā 1. odlika junaka, velika hrabrost [Mnogi su u ratu dokazali svoje ~.] 2. postupak, djelo junaka; sin. herojstvo

júne

im. s. G jùneta mlado govedo od oko godine dana

jùnećī

prid. G jùnećēg(a); ž. jùnećā, s. jùnećē 1. koji se odnosi na junad [~ but] 2. pren. koji je kao u juneta

jùnetina

im. ž. G jùnetinē juneće meso

jùnica

im. ž. G jùnicē; mn. N jùnice, G jȕnīcā mlado žensko govedo od oko godine dana

jȕniōr

im. m. G jȕniōra, V jȕniōre; mn. N jȕniōri, G jȕniōrā mlađi član koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. senior

jȕniōrka

im. ž. G jȕniōrkē; mn. N jȕniōrke, G jȕniōrkā/jȕniōrkī mlađa članica koje zajednice (npr. sportske, školske, obiteljske i sl.); ant. seniorka

jȕniōrskī

prid. G jȕniōrskōg(a); ž. jȕniōrskā, s. jȕniōrskō koji se odnosi na juniore

Jùpiter

im. m. G Jùpitera, I Jùpiterom astr. peti planet Sunčeva sustava, planet između Marsa i Saturna

júra

im. ž. G júrē geol. drugo razdoblje mezozoika

jùrcati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. jùrcām, 3. l. mn. jùrcajū, imp. jùrcāj, aor. jùrcah, imperf. jùrcāh, prid. r. jùrcao razg. v. juriti

júrēnje

im. s. G júrēnja 1. kretanje velikom brzinom; sin. letenje pren., razg. 2. pren. bivanje u stalnome pokretu, brzo i užurbano kretanje; sin. trčanje, trčkaranje

jȕrīš

im. m. G jȕrīša; mn. N jȕrīši, G jȕrīšā vojn. 1. nagao, brz i oštar napad na neprijateljsku vojsku ili položaje 2. izvođenje istoimenoga naglog, brzog i oštrog napada na neprijateljsku vojsku ili položaje; sin. (jurišanje)

jurìšānje

im. s. G jurìšānja usp. juriš

jurìšati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. jurìšām, 3. l. mn. jurìšajū, imp. jurìšāj, aor. jurìšah, imperf. jurìšāh, prid. r. jurìšao izvoditi juriš [~ na neprijateljske položaje]

júriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. júrīm, 3. l. mn. júrē, imp. júri, aor. júrih, imperf. júrāh, prid. r. júrio 1. kretati se velikom brzinom [Vozila jure cestom.]; sin. letjeti pren., razg. 2. pren. a. brzo i neprimjetno prolaziti [Sati samo jure.] b. biti u stalnome pokretu, kretati se brzo i užurbano [Juri cijeli dan po gradu.]; sin. jurcati razg., trčati pren., trčkarati pren.

júrnuti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. jȗrnēm, 3. l. mn. jȗrnū, imp. júrni, aor. júrnuh, prid. r. júrnuo razg. hitro kamo otići [~ u prodavaonicu]

jȗrta

im. ž. G jȗrtē; mn. N jȗrte, G jȕrātā/jȗrtā/jȗrtī okrugli kožnati šator nomadskih stočara, danas se zadržao u Mongoliji

jȕšnī

prid. G jȕšnōg(a); ž. jȕšnā, s. jȕšnō 1. koji se odnosi na juhu 2. koji sadržava dosta tekućine [jušno jelo]

jȕta

im. ž. G jȕ; mn. N jȕte, G jȗ 1. bot. jednogodišnja istočnoindijska biljka izduženoga oštrog lišća 2. materijal dobiven od vlakana istoimene biljke [sag od jute; vreća od jute]

jȕtārnjī

prid. G jȕtārnjēg(a); ž. jȕtārnjā, s. jȕtārnjē koji se odnosi na jutro [jutarnja misa; jutarnja rosa]; ant. večernji

jȕten

prid. G jȕtena; odr. jȕtenī, G jȕtenōg(a); ž. jȕtena, s. jȕteno koji je od jute [jutena vrećica]

jȕtro

im. s. G jȕtra; mn. N jȕtra, G jȕtārā prvi dio dana, vrijeme od svitanja do podneva [čitavo ~; rano ~]; ant. večer  Dobro ~! pozdrav pri susretu između svitanja i prijepodneva ♦ od jutra (zore) do mraka čitav dan, cijeli dan; od jutra do sutra čitav dan i noć, bez prestanka, uvijek; to je kao gluhomu dobro ~ to je uzaludno (beskorisno)

jȕtro

im. s. G jȕtra; mn. N jȕtra, G jȕtārā zast. mjerna jedinica za površinu zemljišta (5745 četvornih metara); sin. ral

jȕtrōs

pril. 1. protekloga ili ovoga jutra [Učio sam ~.; Učit ću ~.] 2. u im. funkciji proteklo ili ovo jutro [Od ~ sve je drukčije.]; ant. večeras

jȕtrošnjī

prid. G jȕtrošnjēg(a); ž. jȕtrošnjā, s. jȕtrošnjē koji je od jutros ili koji je bio jutros [jutrošnje vijesti]; ant. večerašnji

jȕžina

im. ž. G jȕžinē met. vremenske prilike prouzročene jugom

jȕžnī

prid. G jȕžnōg(a); ž. jȕžnā, s. jȕžnō; komp. jùžnijī; sup. najjùžnijī 1. pozitiv koji se odnosi na jug 2. koji se nalazi na jugu, koji je okrenut jugu [južna strana kuće; južne granice Hrvatske] 3. pozitiv koji dolazi s juga [~ vjetar]; ant. sjeverni

jùžnjāčkī

prid. G jùžnjāčkōg(a); ž. jùžnjāčkā, s. jùžnjāčkō koji se odnosi na južnjake; ant. sjevernjački

jȕžnjāk

im. m. G jȕžnjāka, V jȕžnjāče; mn. N jȕžnjāci, G jȕžnjākā čovjek koji je s juga ili stanovnik južnih zemalja; ant. sjevernjak

JZ

pokrata za jugozapad

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga